Kako štitnjača funkcionira i regulira hormone

Štitnjača je organ smješten u donjem prednjem dijelu vrata. Glavna funkcija štitnjače je proizvodnja trijodtironina (T3) i tiroksina (T4). Hormoni štitnjače ključni su regulatori bazalne potrošnje energije i metabolizma, pravilnog razvoja i diferencijacije stanica, neurorazvojnih procesa u prvim godinama života, linearnog rasta, tjelesnog sastava i težine. Normalna funkcija štitnjače regulirana je hipotalamičkim tirotropin-oslobađajućim hormonom (TRH) koji potiče oslobađanje hormona koji stimulira štitnjaču (TSH) iz hipofize. TSH pak potiče sintezu i lučenje hormona štitnjače iz štitnjače. Razine TSH-a i TRH-a povećavaju se kada su razine cirkulirajućih hormona štitnjače niske, i obrnuto. Koncentracije TSH-a i slobodnog tiroksina (FT4) u serumu rutinski se koriste za procjenu funkcije štitnjače pojedinca u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Slobodni T3 ili slobodni T4 mjere aktivni hormon štitnjače koji nije vezan za protein i može utjecati na tjelesna tkiva. Ukupni T3 ili ukupni T4 mjere vezani i slobodni hormon, na što mogu utjecati razine proteina u krvi. Testovi koji mjere slobodne hormone točnije odražavaju kako štitnjača funkcionira.

Česti poremećaji štitnjače: hipotireoza i hipertireoza

Hipotireoza: uzroci, simptomi i liječenje

Hipotireoza je stanje karakterizirano smanjenom proizvodnjom i lučenjem hormona štitnjače. Kod primarne hipotireoze štitnjača ne može proizvesti odgovarajuće hormone štitnjače. Rjeđe viđena sekundarna hipotireoza rezultat je abnormalne funkcije hipofize. Glavni pokazatelj hipotireoidnog stanja je niska razina hormona štitnjače i povišena razina TSH-a. Najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotov tireoiditis. Pacijenti s hipotireozom zahtijevaju doživotnu nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače levotiroksinom. Primarni cilj liječenja je osigurati odgovarajuću dnevnu dozu hormona štitnjače kako bi se obnovila normalna funkcija štitnjače za svakog pojedinačnog pacijenta.

Hashimotov tireoiditis kao uzrok hipotireoze

Hashimotov tireoiditis je autoimuna bolest u kojoj disfunkcionalni imunološki sustav dovodi do kroničnog oštećenja tkiva štitnjače, nakon čega slijedi zamjena oštećenih područja ožiljnim tkivom i limfocitima. Ova dijagnoza češća je kod žena, a njezina prevalencija raste s dobi. Bolest je karakterizirana pozitivnim protutijelima protiv tiroglobulina i peroksidaze štitnjače. Metabolizam se usporava zbog pada razine hormona. Pacijenti se najčešće žale na umor, slabu koncentraciju i pamćenje, osjetljivost na hladnoću, zatvor, debljanje, gubitak kose, loše raspoloženje, osjećaj gušenja ili stezanja u vratu te nedostatak motivacije.

Hipertireoza: simptomi, rizici i upravljanje

Hipertireoza je stanje prekomjerne proizvodnje i lučenja hormona štitnjače u krv. Glavni pokazatelji su povišene razine hormona štitnjače i smanjena razina TSH-a. Ubrzani metabolizam tvari i hranjivih sastojaka u tijelu može dovesti do razvoja drugih zdravstvenih problema nakon dugotrajnog razdoblja hipertireoze. U većini slučajeva uzrok hipertireoze je Basedow–Gravesova bolest, ali drugi mogući uzroci uključuju multinodularnu toksičnu gušu, toksični adenom i upalu štitnjače. Neliječena hipertireoza može uzrokovati srčane aritmije, kongestivno zatajenje srca, osteoporozu, nepovoljne opstetričke ishode i metaboličke poremećaje poput povećane potrošnje energije u mirovanju i glukoneogeneze. Liječenje treba biti usmjereno na pacijenta i individualizirano, uzimajući u obzir dob, komorbiditete, težinu hipertireoze, vjerojatnost remisije, planove za trudnoću, dostupnu kiruršku stručnost i preferencije pacijenta.

Basedow–Gravesova bolest i autoimuna hipertireoza

Basedow–Gravesova bolest je autoimuni poremećaj koji se češće javlja kod mlađih žena. Manifestira se difuznim povećanjem štitnjače, što može biti popraćeno izbočenjem očiju. Obilježje bolesti je prisutnost protutijela protiv tiroglobulina, peroksidaze štitnjače i TSH receptora. Pacijenti se najčešće žale na lupanje srca, ubrzanu probavu, gubitak težine unatoč povećanom apetitu, osjećaj vrućine i znojenje, nesanicu, promjene u menstrualnom ciklusu i seksualnoj želji, nervoznost i drhtanje ruku. Kod pacijenata s Gravesovom bolešću liječenje se treba usredotočiti na kontrolu hipertireoze s očekivanom eventualnom remisijom Gravesove bolesti antitiroidnim lijekovima. Antitiroidni lijekovi smanjuju sintezu i lučenje hormona štitnjače. Kod pacijenata koji ne postignu remisiju ili kod onih čija hipertireoza uđe u remisiju, a zatim se ponovi, treba razmotriti definitivnu terapiju radioaktivnim jodom ili tireoidektomijom.

Multinodularna toksična guša i toksični adenom

Multinodularna toksična guša je bolest karakterizirana višestrukim čvorovima u štitnjači koji luče hormone štitnjače prekomjerno bez regulacije hipofize. Toksični adenom je vrsta benignog tumora koji na sličan način prekomjerno luči hormone štitnjače. Toksična nodularna guša i toksični adenom uglavnom se liječe radioaktivnim jodom ili tireoidektomijom.

Tumori štitnjače i rak štitnjače

Tumor je abnormalno nakupljanje tkiva. Tumori mogu biti benigni ili maligni. Etiologija karcinoma štitnjače nije u potpunosti razjašnjena. Međutim, poznato je da je veći rizik prisutan kod žena, osoba s obiteljskom anamnezom raka, onih koji su bili izloženi zračenju te da se češće javlja nakon tridesete godine života.

Benigni tumori štitnjače: folikularni adenom

Folikularni adenom je najčešći epitelni benigni tumor. Javlja se u svim dobnim skupinama, ali češće kod mladih odraslih osoba. To su solitarne, sferne tvorevine promjera manjeg od 3 cm. Adenomi mogu biti funkcionalni (toksični) ili nefunkcionalni. Funkcionalni adenomi proizvode hormone štitnjače nekontrolirano, bez aktivacije hipofize.

Maligni tumori štitnjače: vrste i mogućnosti liječenja

Maligni tumori štitnjače vrlo su rijetki i čine oko 1 % svih malignih tumora. Mogu biti diferencirani (papilarni i folikularni) ili nediferencirani (medularni i anaplastični). Diferencirane tumorske stanice nalikuju normalnim stanicama tkiva. Tumori sastavljeni od takvih stanica bolje reagiraju na liječenje. Nediferencirani tumori sastavljeni su od stanica koje ne nalikuju normalnom tkivu, pa se ponašaju agresivnije i zahtijevaju agresivniji pristup liječenju. Maligni tumori javljaju se nešto češće kod žena, obično između 30. i 45. godine života. Mogućnosti liječenja određene su vrstom i stadijem raka štitnjače. Kirurško uklanjanje štitnjače uobičajen je pristup. Sve preostale stanice raka zatim se liječe terapijom radioaktivnim jodom. Nakon kirurškog uklanjanja štitnjače pacijenti moraju uzimati nadomjesnu terapiju hormonima štitnjače do kraja života kako bi održali normalne fiziološke procese. Vanjska terapija zračenjem može biti opcija za osobe čiji agresivni ili uznapredovali tumori štitnjače ne reagiraju na standardnu skrb.

Papilarni karcinom štitnjače

Papilarni karcinom je najčešći rak štitnjače. Ova vrsta raka ima najbolju prognozu. Češće se dijagnosticira prije 40. godine života. Može ostati lokaliziran u žlijezdi godinama, ali kod nekih pacijenata metastaze u cervikalne limfne čvorove već su prisutne u trenutku dijagnoze.

Folikularni karcinom štitnjače

Folikularni karcinom je druga najčešća vrsta raka štitnjače. Javlja se uglavnom kod osoba srednje i starije dobi. Ova vrsta raka agresivnija je od papilarnog karcinoma štitnjače, ali također ima dobru prognozu za oporavak.

Medularni karcinom štitnjače

Medularni karcinom je rijetka vrsta raka štitnjače. Javlja se u srednjoj i kasnoj odrasloj dobi, obično sporadično kao solitarni čvor štitnjače. Prognoza medularnog raka štitnjače obično nije tako povoljna kao kod diferenciranih karcinoma štitnjače.

Anaplastični karcinom štitnjače

Anaplastični karcinom je najrjeđi histološki tip raka štitnjače, ali je iznimno agresivan. U usporedbi s drugim vrstama karcinoma štitnjače, nažalost ima najlošiju prognozu.

Trenutna istraživanja i napredak u liječenju bolesti štitnjače

Budući da su poremećaji štitnjače uvelike posljedica užurbanog načina života, važno je uvesti neke promjene u svakodnevni život pojedinca. U liječenju bolesti štitnjače, osim lijekova, naglašava se i važnost pravilne prehrane. Prehrana treba biti raznolika i uravnotežena, s čestim unosom tekućine. Ne postoji specifična dijetetska terapija za probleme sa štitnjačom, ali preporučuje se mediteranska prehrana jer se pokazala iznimno korisnom za širok raspon zdravstvenih problema. Važno je naglasiti važnost konzumiranja minimalno prerađene hrane ili izbjegavanja industrijski pripremljene hrane koje ima u izobilju u trgovinama. Selen i selenoproteini važni su u stvaranju i metabolizmu hormona štitnjače. Imaju protuupalni učinak, mogu smanjiti titar protutijela peroksidaze štitnjače, pozitivno djeluju na hipotireozu i rezultiraju smanjenjem potrebne doze levotiroksina.

Osim postojećih dijagnostičkih metoda, provode se dodatna istraživanja u svrhu ranijeg otkrivanja bolesti, personalizirane medicine i boljih metoda liječenja. Istražuje se povezanost različitih upalnih parametara s poremećajima štitnjače kako bi poslužili kao dodatni dijagnostički alati. Također se ispituje uključenost različitih gena u bolesti štitnjače, što bi u budućnosti moglo biti korisno u personaliziranom pristupu pacijentima. Razvijeno je nekoliko međunarodnih sustava stratifikacije rizika čvorova štitnjače temeljenih na ultrazvuku s ciljem smanjenja nepotrebnih biopsija. Istražuju se manje invazivne alternative operaciji za rak štitnjače niskog rizika, poput aktivnog praćenja i minimalno invazivnih intervencija. Nove sustavne terapije sada su dostupne za pacijente s uznapredovalim rakom štitnjače. Napredak ciljane terapije i istraživanja biomarkera u raku štitnjače predstavlja moguću promjenu u terapijskim metodama usmjerenim na preciznost i individualizaciju.

Autorica: Marija Banović (Poliklinika Leptir)

Literatura

1. Patil N, Rehman A, Anastasopoulou C, et al. Hypothyroidism. [Updated 2024 Feb 18]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK519536/
2. Mathew P, Kaur J, Rawla P. Hyperthyroidism. [Updated 2023 Mar 19]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK537053/
3. Guo M, Sun Y, Wei Y, Xu J and Zhang C. (2024) Advances in targeted therapy and biomarker research in thyroid cancer. Front. Endocrinol. 15:1372553. doi: 10.3389/fendo.2024.1372553
4. Brčić L, Barić A, Gračan S, Brdar D, Torlak Lovrić V, Vidan N, Zemunik T, Polašek O, Barbalić M, Punda A, Boraska Perica V. (2016): Association of established thyroid peroxidase autoantibody (TPOAb) genetic variants with Hashimoto’s thyroiditis, Autoimmunity, DOI: 10.1080/08916934.2016.1191475